Astma je najčešća kronična bolest dječje dobi i spada među deset najčešćih bolesti odrasle dobi, a nastaje zbog dugotrajne upalne reakcije, često alergijske. Upala sluznice uzrokuje poremećaj mišića dišnih puteva koji postaju hiperreaktivni, odnosno pretjerano podražljivi, tako da već na malu količinu provokacijske tvari burno reagiraju stiskanjem (spazmom) i uzrokuju suženje dišnih puteva. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u svijetu od astme​ ​godišnje umire oko 250 tisuća ljudi, dok u Republici Hrvatskoj prevalencija u dječjoj i srednjoškolskoj dobi iznosi između 5 – 8 % što nas svrstava u zemlje s umjerenom učestalošću astme. U nastavku saznajte koji simptomi ukazuju na astmu, kako se ona liječi te zbog čega do nje uopće dolazi.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization) pod pojmom astme se podrazumijevaju: hiperreaktivnost i kronična upala dišnih puteva, infiltracija (nakupljanje stanica u tkivu, koje se ondje inače ne nalaze) tkiva mastocitima – velikim stanicama s citoplazmatskim zrncima koje su posrednici u alergijskim reakcijama , eozinofilnim granulocitima, odnosno jednom vrstom leukocita, koji sudjeluju u alergijskim reakcijama i kod infekcija uzrokovanih parazitima, limfocitima T koji imaju ključnu ulogu u specifičnoj staničnoj imunosti te učestala i varijabilna opstrukcija dišnih puteva.

Globalna inicijativa za astmu GINA (Global Initiative for Asthma) je međunarodna inicijativa pokrenuta 1993. godine kroz suradnju Svjetske zdravstvene organizacije, Nacionalnog instituta za srce, pluća i krv te Nacionalnih instituta za zdravlje u SAD – u te se, upravo na inicijativu GINE, svakog prvog utorka u svibnju obilježava Svjetski dan astme kako bi se podigla svijest društva o samoj bolesti i životu s astmom. GINA daje okvir za postizanje i održavanje kontrole astme za većinu bolesnika i može se prilagoditi različitim lokalnim zdravstvenim sistemima i mogućnostima.

GINA je stvorila dvije klasifikacije astme:

PREMA POSTIGNUTOJ RAZINI KONTROLE gdje se dijeli na tri stupnja:
1. kontroliranu astmu (simptomi i potreba za dodatnim bronhodilatatorom do najviše 2x tjedno)
2. djelomično kontroliranu astmu
3. nekontroliranu astmu

Klasifikacija astme prema stupnju kontrole astme – smjernice GINA, revizija 2012

Izvor fotografije: prilagođeno prema podacima GINE

PREMA UČESTALOSTI POGORŠANJA  I TEŽINI SIMPTOMA gdje se dijeli na četiri stupnja:
1. povremenu
2. blagu trajnu
3. umjerenu trajnu
4. tešku trajnu

Astma se često pojavljuje u djece atopičara koja imaju simptome drugih alergijskih bolesti poput alergijskog rinitisa, atopijskog dermatitisa i ostalih. Ne događa se rijetko da se alergija i atopija poistovjećuju, no postoji bitna razlika – sve atopije spadaju u alergijske bolesti, ali mnoge alergijske bolesti nisu atopijske. Atopijske bolesti često napadaju oči, nos, pluća i kožu, a u njih spadaju: alergijske bolesti pluća poput astme i hipersenzitivnog pneumonitisa – upale plućnog tkiva, atopični i kontaktni dermatitis, alergijske reakcije na otrovne tvari i ostale.

Najveći je broj oboljelih od astme do pete godine života, dok se u čak polovine bolesnika astma javlja do desete godine života. Djeca kod koje se u ranoj životnoj dobi pojave simptomi karakteristični za astmu, i to često u sklopu respiratornih infekcija, nakon što navrše tri godine, prerastu simptome i ne razviju astmu. Sama se bolest, ovisno o težini, manifestira različitim simptomima koji mogu biti periodički ili stalni, a kao najčešće simptome možemo izdvojiti:

pritisak u prsnom košu uz osjećaj napuhnutosti pluća

nedostatak zraka

piskanje ili fućkanje pri disanju

napadaji suhog kašlja

noćno buđenje zbog suhog kašlja ili nedostatka zraka

poteškoće s plućima prilikom svake prehlade

zamor pri naporu

Ako sumnjate da Vaše dijete boluje od astme, potrebno je otići kod liječnika opće prakse kako bi Vas on dalje uputio specijalistu pedijatru – alergologu jer jedino on može postaviti pravu dijagnozu, odrediti stupanj težine bolesti te izabrati odgovarajuću terapiju.

Navedeni simptomi obično prolaze spontano ili korištenjem odgovarajućih lijekova o kojima možete saznati više u nastavku teksta. Bitno je naglasiti kako upala, osim hiperreaktivnosti, uzrokuje i pojačano stvaranje sluzi koja se nakuplja u dišnim putevima gdje dodatno onemogućava protok zraka. Naime, astma se najčešće dijeli na alergijsku, odnosno egzogenu, u kojoj različiti alergeni uzrokuju napadaje i nealergijsku, tj. endogenu, u kojoj napadaje uzrokuju razni nealergijski čimbenici poput virusnih infekcija, zagađenja zraka, fizičkog napora, udisanja suhog i hladnog zraka i ostalih. Kod egzogene astme sam alergijski napad nastupa najčešće nakon 15 minuta od izlaganja alergenu, dok su uzroci endogene astme najčešće nepoznati.

Alergijski rinitis, poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon izlaganja određenom alergenu, često prethodi astmi, stoga se smatra izravnim čimbenikom rizika u njenom razvoju. Pojmom alergija označava se preosjetljivost organizma na pojedine tvari, odnosno alergene, koje su u zdravih osoba u potpunosti bezopasne, a u alergičnih osoba uzrokuju brojne reakcije.

Smatra se da čak 90 % bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis te da oko 40 % bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu.

Najčešći pokretači alergijske reakcije na sluznici nosa su plijesni, grinje, pelud i alergeni životinja, a kao tipični simptomi alergijskog rinitisa mogu se izdvojiti: svrbež nosa, kihanje, šmrcanje, otežano disanje kroz nos i vodenasti iscjedak iz nosa. Navedeni simptomi mogu podsjetiti na prehladu, ali ako traju dulje od 1-2 tjedna – veća je vjerojatnost da se radi o alergijskom rinitisu. Ukoliko uočite da smetnje kod Vašeg djeteta traju tijekom cijele godine, postoji velika mogućnost da je ono alergično na tvari čija se pojava ne veže za godišnje doba, a kao takve se mogu izdvojiti: kućna prašina, dlaka kućnih ljubimaca, spore raznih gljivica i ostale.

Kao još jedna vrsta astme može se izdvojiti profesionalna astma – respiracijski poremećaj, odnosno opstrukcija dišnih puteva uzrokovana industrijskom prašinom, plinovima, parama i dimom u osoba koje su tim agensima izložene na radnome mjestu, a dijagnosticiranje je izuzetno značajno, prije svega, radi terapijskog i preventivnog izoliranja oboljele osobe iz okoline u kojoj je eksponirana uzročnom agensu. Simptomi ovise o štetnom agensu, intenzitetu i duljini ekspozicije i općem stanju radnika, a mogu se pojaviti tijekom radne smjene (rana reakcija) ili nakon (kasna reakcija).

U astmatičnih osoba se dišni putevi sužavaju kao odgovor na razne podražaje (grinje, pelud, dim, hladan zrak, tjelesni napor, životinjska dlaka) koji obično nemaju učinka na zdrave osobe.  Pri napadu se glatki mišići bronha stežu, a tkivo koje oblaže dišne putove nabrekne zbog upale te u njih luči sluz što sužuje promjer dišnih puteva – navedeno stanje se naziva BRONHOKONSTRIKCIJA.

Što točno uzrokuje astmu?

Uzroke astme možemo podijeliti na dvije skupine, a to su: nasljeđe i čimbenici okoliša. Što se tiče nasljeđa, može se reći kako se astma češće pojavljuje u djece koja imaju pozitivnu anamnezu za alergijske bolesti, odnosno u čijoj je obitelji jedan ili su čak oba roditelja dokazano alergični na neke inhalacijske alergene te je netko u obitelji imao astmu. Čimbenici okoliša, odnosno rana izloženost alergenima iz okoliša, također potenciraju razvoj astme. Sva ona djeca koja su od najranije dobi izložena alergenima u visokim koncentracijama poput grinja, alergeni kućnih ljubimaca i ostalih, razvijaju simptome astme te imaju i učestalije napadaje. Napadaje mogu pokrenuti i jaki mirisi, onečišćenje zraka, duhanski dim, tjelesni napor, infekcije dišnog sustava te neki lijekovi.

Što možete napraviti kako biste ublažili napadaje?

Na pojavu bolesti se može utjecati određenim mjerama kontrole mikro okruženja, a to bi značilo da, ako je astmatičaru glavni pokretač simptoma izloženost grinjama iz kućne prašine, trebate smanjiti koncentraciju grinja u okruženju i to na način da uklonite tepihe, teške zavjese, pernate jastuke, da često zračite prostorije te da perete rublje i posteljinu na temperaturi većoj od  60 °C. Roditeljima koji puše se savjetuje da prestanu te da ne izlažu svoje dijete duhanskom dimu, a to se odnosi i na buduće majke koje puše tijekom trudnoće.

Kako liječnik dolazi do zaključka da je riječ o astmi?

Dijagnostika astme, kao i svake druge bolesti, započinje temeljitom obiteljskom anamnezom kroz koju bi liječnik trebao prikupiti što više podataka o samom pacijentu (boluje li netko u obitelji od astme i sličnih bolesti, gdje oboljeli živi, ima li kućne ljubimce i slično. Nakon prikupljenih podataka, liječnik postavlja sumnju na astmu i to na temelju bolesnikovih navoda o simptomima, nakon čega obavlja fizikalni pregled kroz pregled kože, vidljivih sluznica, rinoskopiju – pregled nosne šupljine i vrlo je bitno da prilikom pregleda posebno osvrne na gornje dišne puteve, zvukove pri izdisaju i samu kožu.

Liječnik bi potom trebao uputiti pacijenta da obavi laboratorijske pretrage koje uključuju krvnu sliku, bakteriološku pretragu briseva nosa i grla, rendgen paranazalnih sinusa i pluća te citološki pregled sekreta radi otkrivanja eozinofilnih leukocita. Dijagnoza astme se može potvrditi pomoću spirometrijske pretrage – pretrage kojom mjerimo plućnu funkciju, volumen pluća i protok zraka kroz dišne putove prilikom udisanja ili izdisanja. Potrebno ju je obaviti kod sumnje na gotovo sve plućne bolesti poput astme, raka pluća, kronične opstruktivne bolesti pluća i drugih, a preventivno se preporučuje u sklopu sistematskih pregleda, naročito kod pušača (barem jednom godišnje).

Ako je dijagnoza astme dvojbena ili se želi prepoznati tvar koja izaziva napadaj, provode se provokacijski testovi. Svrha provokacijskih, nazalnih ili bronhalnih testova je otkriti uzročne alergene u situaciji kada postoji nesklad između kožnih testova, anamnestičkih podataka te onda kada identifikacija alergena nije moguća drugim dijagnostičkim postupcima. Test bronhalne provokacije provodi se kod sumnje na zviždanje pri disanju, povremenih napadaja kašlja ili nedostatka zraka, a postoji nekoliko vrsta provokacije (provokacija hladnim zrakom, provokacija tjelesnim opterećenjem, provokacija udisanjem tvari koje izazivaju bronhospazam).

Često se kod alergijskih bolesti koriste kožni testovi kako bi se otkrio uzročni alergen i to na tri različita načina: primjenom prick testa, intradermalnog testa i skarifikacijskog testa. Bitno je naglasiti kako se za dijagnosticiranje profesionalne bronhalne astme najčešće se primjenjuju prick test i intradermalni test, dok se skarifikacijski kožni test primjenjuje znatno rjeđe.

Kožno testiranje ujedno je i NAJSTARIJA DIJAGNOSTIČKA METODA u kliničkoj alergologiji, a primjenjuje se od 1873. godine, kada je Blackley učinio skarifikacijski kožni test peludom u osoba sa simptomima preosjetljivosti na pelud.

Prick test, odnosno test ubodom, se izvodi na koži podlaktice tako da se na razmacima od 5 cm kapne po jedna kap svakog alergenskog pripravka koji se želi testirati, dok se intradermalni test izvodi na sličan način, a kao rezultat testa se nakon 20 minuta na mjestima aplikacije alergena ravnalom očitava veličina nastale urtike – oštro ograničene otekline kože. Skarifikacijski kožni test je najstarija i najjednostavnija varijanta kožnog testa, a pomoću njega se obično testiraju lijekovi, hrana i praškaste supstancije s radnog mjesta.

Alergenske pripravke za kožno testiranje proizvodi Imunološki zavod u Zagrebu. Radi se o originalnoj otopini razrjeđenoj vodom ili glicerinom, koja se dobiva standardiziranom obradom potencijalno alergenog materijala. Za intradermalno testiranje ta se originalna otopina razrjeđuje 100 do 1.000 puta, a najčešće u omjeru 1:1.000, dok se za prick-test originalna otopina obično razrjeđuje 250 puta.

Na koje se sve načine astma može liječiti?

Nakon što se sa sigurnošću utvrdi dijagnoza određene alergijske bolesti, liječnik propisuje lijekove pomoću kojih se uspostavlja kontrola alergijske bolesti te se mogu izbjeći moguće komplikacije. Koriste se različite skupine lijekova poput antihistaminika koji sprječavaju djelovanje histamina, dekongestiva koji djelovanjem na krvne žile smanjuju oticanje nosne sluznice, kromona – inhalacijskih protuupalnih lijekova te kortikosteroida koji ublažavaju upalu i zaustavljaju razvoj alergijske reakcije. Generalno, sve lijekove koji se koriste u liječenju astme možemo podijeliti u dvije osnovne skupine, a to su: protuupalni lijekovi koji suzbijaju upalu te oni koji šire dišne putove i tako olakšavaju prolaz zraka kroz njih, a njih nazivamo simptomatskim lijekovima.

Inhalacijski kortikosteroidi se, po GINA smjernicama, navode kao najefikasniji protuupalni lijekovi te bi, kao takvi, trebali biti osnova u liječenju trajne astme. Naime, kortikosteroidi zaustavljaju upalni odgovor tijela te, ako se uzimaju kroz duži period, postupno smanjuju vjerojatnost napadaja astme, no dugotrajna upotreba također može imati negativne posljedice kao što su: usporavanje rasta u djece, krvarenje u želucu, slabo cijeljenje rana, osjećaj gladi, duševni poremećaji i ostali. Na hrvatskom tržištu je dostupno više inhalacijskih kortikosteroida koji se primjenjuju u liječenju, a to su: ciklezonid (Alvesco®), budezonid (Tafen®, Budelin®), flutikazon (Flixotide®, Arquist®) te ostali u kombinaciji s ostalim lijekovima. Kao što sam naziv govori, ovi lijekovi se primjenjuju inhalacijom, odnosno udisanjem iz inhalatora te je vrlo bitno poznavanje pravilne tehnike primjene – udisanja.

KORACI ZA PRAVILNU PRIMJENU LIJEKA PUTEM INHALATORA

1) dobro protresti inhalator
2) skinuti zaštitni poklopac s inhalatora
3) izdahnuti zrak iz pluća do granice nelagode
4) staviti inhalator u usta
5) početi sa dubokim i snažnim, ne pretjerano brzim udisajem te istovremeno potiskom osloboditi jednu dozu iz inhalatora
6) nastaviti sa udahom do granice nelagode te zadržati zrak 5-10 sekundi
7) nastaviti normalno disati ili ponovite postupak za još jednu dozu
8) isprati usta vodom

U drugu skupinu lijekova, tzv. simptomatske lijekove, spadaju bronhodilatatori – lijekovi koji na bilo koji način uzrokuju širenje dišnih puteva (bronha) i tako olakšavaju protok zraka kroz njih. Važno je upamtiti kako ova skupina lijekova djeluje samo na simptome astme, stoga se koriste uglavnom kao pomoćna mjera liječenja, dok osnovu liječenja predstavljaju protuupalni lijekovi. U ovu skupinu spadaju sljedeći lijekovi: bronhodilatatori dugotrajnog djelovanja, npr. salmeterol (Serevent®), formoterol (Atimos®) i indakaterol (Onbrez® te bronhodilatatori kratkotrajnog djelovanja, npr. salbutamol (Ventolin®).

Za astmu se može reći da se trajno liječi jer se dugotrajnim liječenjem postiže smirivanje upale, ali se, po prestanku liječenja, tegobe opet vrate nakon određenog vremena. Roditelji često griješe, kada pomisle da su njihova djeca izliječena jer im se, kroz duži period, nisu pojavljivali simptomi te prekinu s terapijom bez konzultacije sa stručnjacima. Na taj način se bolest može naglo pogoršati stoga bi bilo najbolje da u svakoj situaciji konzultirate liječnika opće prakse i upitate ga za savjet.

Kako bi astmatičari mogli živjeti nesmetano i bez napadaja, vrlo je važno poučiti ih o njihovoj bolesti i načinu liječenja jer će jedino tako moći kontrolirati svoju bolest. Upravo iz tog razloga se organiziraju edukacije pod nazivom Astma škola za sve osobe s dišnim bolestima na kojima oni stječu osnovna znanja o astmi i načinima liječenja.

ASTMA ŠKOLA – ŠKOLA DISANJA

Navedene edukacije se organiziraju u okviru lokalnih zdravstvenih institucija i to u trajanju od 1-5 dana, a polaznici upoznaju važne činjenice o samoj prirodi astme, pravilnom načinu uzimanja lijekova, pravilnom disanju, tehnici iskašljavanja i dijetetskim mjerama te upoznaju postavke samozbrinjavanja. U edukacijama sudjeluju brojni stručnjaci: pedijatri, pulmolozi, psiholozi, fizioterapeuti, medicinske sestre i farmaceuti, a više podataka o navedenoj temi možete pronaći na stranici Astma Centra.

Astma Škola se na području Zagreba održava na sljedećim lokacijama:

Zagreb – Škola disanja za odrasle
Organizator: Poliklinika za bolesti dišnog sustava, Zagreb (voditelj dr. Pelicarić)
Mjesto održavanja: Poliklinika za bolesti dišnog sustava, Prilaz B. Filipovića 11
Kontakt telefon: 01/3776 044
Vrijeme održavanja: zadnji tjedan u mjesecu

Zagreb – Astma škola za djecu i roditelje
Organizator: Klinika za dječje bolesti Zagreb
Mjesto održavanja: prostorije Klinike za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva ulica 16
Kontakt telefon: 01/4600 111
Vrijeme održavanja:

Zagreb – Astma škola za djecu i roditelje
Organizator: Specijalna bolnica za bolesti dišnog sustava djece i mladeži
Mjesto održavanja: prostorije Specijalna bolnica za bolesti dišnog sustava djece i mladeži, Srebrnjak 100
Kontakt telefon: 01/2430 783
Vrijeme održavanja: jednom mjesečno, nazvati za točan datum.

Izvor: članak preuzet u cijelosti s halo-doktore.hr