Svjetski dan borbe protiv lepre

Lepra (guba) je kronična zarazna bolest koju uzrokuje acidorezistentni, štapićasti bacil Mycobacterium leprae. Naziva se još guba te Hansenova bolest. Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600-te godine prije Krista. Kroz povijest oboljeli su bili odbačeni od društva te smješteni u tzv. kolonije gubavaca.

M. leprae se jako sporo razmnožava te je i period inkubacije dug, oko 5 godina iako ima podataka da može trajati i do 20 godina. Bolest uglavnom zahvaća kožu, periferne živce, sluznicu gornjeg respiratornog trakta i oči. Bolest nije visoko kontagiozna, prenosi se kapljičnim putem u bliskom kontaktu s neliječenom osobom. Dijagnoza se postavlja klinički zbog simptoma kao to su karakteristični kožni osipi koji ne nestaju, gubitak osjeta te deformacije nastale zbog mišićne slabosti, a potvrđuje se mikroskopskim pregledom uzoraka zaražene kože. Lepra je izlječiva. Terapija se provodi kombinacijom lijekova (dapson, rifampicin, klofazimin) u trajanju od 6-12 mjeseci, te je visoko učinkovita, ima malo nuspojava i nema registrirane rezistencije. Ako se ne liječi, bolest može uzrokovati oštećenje živaca koje dovodi do mišićne slabosti i atrofije, te trajne invalidnosti.
Prema podacima Svjetske zdrastvene organizacije u 2010. godini u svijetu je registrirano 228 474 novih slučajeva. Endemski bolest se javlja u nekim dijelovi Brazila, Indonezije, Filipina, DR Konga, Indije, Madagaskara, Mozambika, Nepala i Tanzanije. U svim endemskim zemljama se ulažu veliki napori u eliminiranje bolesti, a od 1995. godine Svjetska zdravstvena organizacija osigurava besplatne lijekove svim oboljelima u svijetu. Bitno je što ranije dijagnosticirati oboljele i provesti terapiju da se izbjegne razvoj invalidnosti. Smatra se da je lepra iskorijenjena ako je stopa prevalencije manja od 1 slučaja na 10 000 osoba.
U Europi je lepra iskorijenjena. U Hrvatskoj je zadnji registrirani slučaj lepre bio 1993. godine i radilo se o importiranom slučaju.