Ukidanjem „programa 72 sata“ nije ponuđa alternativa za teško oboljele pacijente

Ukidanjem „programa 72 sata“ nije ponuđa alternativa za teško oboljele pacijente

Povodom ukidanja „Programa 72 sata“ 17. veljače 2016. održana je konferencija za medije na kojoj su predstavnici 5 udruga izrazili svoje mišljenje o samom programu te uputili poziv za suradnju ministru zdravlja, doc.dr.sc. Dariju Nakiću. Predsjednica Europa Donna Hrvatske – hrvatskog foruma za borbu protiv raka dojke doc.dr.sc. Vesna Ramljak, voditeljica aktivnosti Europa Donna Hrvatske Nives Morić, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu prof. edukac. reh. Ivica Belina, dopredsjednica udruge SVE za NJU mag.psih. Ljiljana Vukota, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Mario Drlje, te tajnica Hrvatske udruge za bolesti štitnjače Verica Mešić objasnili su koliko je važno provođenje „Programa 72 sata“. Istaknuli su da ukidanjem programa nije ponuđena nikakva alternativa te uputili ministru poziv za suradnju kako bi što prije našli zajedničko riješenje. „Ministarstvo zdravlja treba formirati radnu skupinu zajedno s Hrvatskom liječničkom komorom i Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje uz sudjelovanje predstavnika civilnog društva te napraviti smjernice, odnosno protokol za onkološke bolesnike koji uključuje i vremenski okvir. Na taj način osigurati će pravodobnu dijagnostiku i liječenje te da pacijent bude u središtu pozornosti“, objasnili su prisutni.

„Program 72 sata“ otpočeo je u travnju 2015. a provodilo ga je Ministarstvo zdravlja. Program obuhvaća početak liječenja u roku od 72 sata od dana dijagnoze bolesnika s kolorektalnim karcinomom, karcinomom dojke i malignim tumorima grlića i vrata maternice. Od početka projekta u travnju 2015. do 11. siječnja 2016. programom 72 sata obrađeno je 2.303 pacijenta.

„Naravno, to nije značilo da će svaki pacijent za tri dana od postavljene dijagnoze već biti operiran ili da će primiti kemoterapiju jer to često vremenski nije moguće, ali je jako važno da se u ta 72 sata napravi plan liječenja čime se pacijent osjeća spokojan, osjeća se mirnije i bolje. Ako je primjerice, pacijentica planirana za operaciju karcinoma dojke ujedno i srčani bolesnik, naravno da mora napraviti opsežniju preoperativnu obradu, pa stoga nije moguće da je se operira unutar tri dana. Ali, u svakom slučaju, bilo bi dobro i korisno unutar 72 sata donjeti optimalan i precizan plan liječenja, naravno, ako je to moguće, čija će provedba početi čim pacijent za to bude spreman. Od momenta kad pacijent shvati da ima malignu bolest, za svakog od njih je neobično važno da bude obrađen što prije, jer se zna da su onkološki pacijenti izrazito osjetljiva skupina pacijenata. Rano liječenje i fokusiranje na pacijenta je psihološki momenat koji je pozitivan za pacijenta i daje veće šanse za izlječenje“, objasnila je Vesna Ramljak, predsjednica Europa Donna Hrvatske nadodavši „Žene oboljele od karcinoma dojke koje su prošle kroz ovaj program su bile zadovoljne, jer ne samo da im se osigurala brza dijagnostika u jednom danu, kada je to bilo moguće, nego su one u roku od tri dana bile i operirane i psihički i puno jače i puno bolje su se držale u odnosu na pacijentice koje su morale duže čekati“. 72 sata nije doslovna mjera da liječenje u svim slučajevima može i mora započeti u tom vremenskom periodu, nego nit i vodilja kako bi bilo najoptimalnije posvetiti se onkološkom pacijentu. Nives Morić, voditeljica aktivnosti Europa Donna Hrvatske naglasila je da se tu ne radi samo o starijim pacijentima, nego da su, na žalost, sve više i više zastupljeni mladi ljudi, posebice mlade žene mlađe od 30 godina s karcinomom dojke. Godišnje u Hrvatskoj od raka dojke oboli čak 400 mladih žena.

Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, Ivica Belina istaknuo je: „Službeni stav KUZ-a je da se Program 72 sata treba nastaviti, pod bilo kojim imenom, s ciljem postavljanja dijagnoze i izrade plana liječenja unutar 72 sata. Operativni zahvati u tom periodu trebaju se obavljati samo u slučajevima izrazite hitnosti, a svi koji imalo poznajemo problematiku znamo da nisu uvijek mogući niti potrebni u tako kratkom periodu. Dapače, postavljanje dijagnoze i izrada plana liječenja trebale bi postati standard, i ući u smjernice Nacionalnog plana za borbu protiv raka, inicijativu za čije donošenje i implementaciju smo započeli u suradnji s HZJZ-om i udrugom “Sve za nju” 4. veljače ove godine. Također smo se usprotivili tvrdnji da od malignih bolesti obolijevaju samo starije osobe koje su ionako kronični bolesnici od drugih nezaraznih kroničnih bolesti, jer smo svjedoci da se obolijevanje od raka javlja u svim dobnim skupinama. Budući da nismo čuli ni jedan stvarni argument za prekidanje Programa 72 sata, i da njegovo provođenje ne predstavlja dodatni napor liječnicima, koji ionako izvrsno obavljaju svoj posao, te ne predstavlja dodatni financijski trošak zdravstvenom sustavu, ne vidimo razlog da se Program prekine“, nadodavši da je Hrvatska na samom dnu (uz Mađarsku) po smrtnosti od malignih bolesti, dijelom i zbog neučinkovitih programa ranog otkrivanja (osobito kolorektalni tumori), te je potrebno poraditi prvenstveno na podizanju svijesti javnosti o važnosti kontrolnih pregleda i usvajanju zdravijih stilova života.

Mario Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata složio se sa mišljenjima te izrečenim stavovima svih prisutnih napomenuvši kako je ukidanje programa jako loš i štetan potez prema teško oboljelima. „Po našim iskustvima ovo je bilo vrlo dobro rješenje jer je Program 72 sata doista na prvoj crti oboljelih bila istinska nada teško oboljelih i njihovih obitelji. Nada u ne samo da će dobiti brzu dijagnostiku u jednom danu, nego da će u roku od tri dana početi sa liječenjem tamo gdje je to god moguće. Takav program bio je odlično prihvaćen i kod oboljelih i kod njihovih obitelji. Program 72 sata je bio odličan alat u rukama teško oboljelih, članova njihovih obitelji kao i udrugama pacijenata koje se bave zaštitom prava oboljelih na prvoj crti jer je postojao rok. Rok je vrlo učinkovit alat. Ukoliko se ukine ovaj program od 72 sata tražimo da se mora donijeti neki novi program bolji ili lošiji ali sa ROKOVIMA. Ne zanima nas vrlo učestali izričaj razumni rokovi i tome slično. Mi u UHP-a tražimo jasno definirane rokove npr- bolje nego sad a to je PROGRAM 48 sati ili lošije od sadašnjeg 102 sata ili 7 dana, bit je u ROKOVIMA. Reforma bi se morala voditi na temeljima zlatnog standarda koji danas postoji u medicini u naprednom svijetu a koji mi u Hrvatskoj primjenjujemo do sada. Nudimo suradnju u osmišljavanju programa prema zlatnom standardu u kojem će pacijent biti u središtu pozornost“, objasnio je Drlje. Tajnica Hrvatske udruge za bolesti štitnjače, Verica Mešić, objasnila je, kao bivši pacijent, koliko jedan takav program znači za pacijenta i njegovu obitelj te koliko je nužno postojanje jednog takvog programa u našem zdravstvu.

Dopredsjednica Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU Ljiljana Vukota objasnila je da bolesnici trebaju pravodobnu i dostatnu dijagnostiku i kvalitetno liječenje, a to trebaju i liječnici, te da je zadaća Ministarstva da im to osigura. „Pacijenti su pozdravili program 72 sata ne kao doslovnu mjeru da liječenje raka u svim slučajevima doista može i mora započeti u tako kratkom roku, već kao mjeru – protokol – smjernicu koja im osigurava da će u slučaju dijagnoze raka dobiti što prije pravodobno i kvalitetno liječenje ili barem plan liječenja uvažavajući kompleksnost bolesti. Njegovo ukidanje bez istovremenog prijedloga alternative smatramo uznemirujućim za bolesnike među kojima je značajan broj i mladih osoba, radno sposobnih i u reproduktivnoj dobi bez značajnijih komorbiditeta. Pozivamo stručna društva i zdravstvenu administraciju, da predlože donošenje smjernica/hodograma/protokola za postupanje s pacijentima koji se upućuju na obradu pod sumnjom zloćudne bolesti ili progresije bolesti te odredi zdravstvene ustanove u kojima će se primjenjivati, ako nije primjenjivo u svima. Tako se može osigurati ne samo pravodobno liječenje nego i dijagnostika, integrirati psihološka podrška pacijentima te liječnicima omogućiti „alate“ za zbrinjavanje pacijenta kroz sustav vlastite klinike, a pacijentima dati sigurnost i vratiti povjerenje. Naravno, bilo bi poželjno u taj proces uključiti i predstavnika barem jedne krovne organizacije koja okuplja i udruge onkoloških bolesnika.

U Hrvatskoj postoje primjeri dobre prakse u smislu organizacije postupaka dijagnostike i liječenja. Postoje primjerice i Smjernice za onkoplastično liječenje dojke – Tim za dojku koje uključuju i rehabilitacijski tim i psihološku podršku. Ministarstvo može na temelju iskustava različitih klinika, postojećih stručnih smjernica i raspoloživih resursa zajedno sa strukom formirati procedure koji će osigurati pravodobno i kvalitetno liječenje te kompletnu dijagnostičku obradu na jednu uputnicu. Vremenski okvir ne mora biti jedini parametar takve procedure, ali mora biti postavljen“, objasnila je Ljiljana Vukota.

PRESS KONTAKT:
Jasmina Kapetanović
Kapetanović komunikacije
Public Relations
e: kapetanovic.jasmina@gmail.com1
m: +385 91 72 12 043