Međunarodni dan starijih osoba

Obilježavanjem Međunarodnog dana starijih osoba naglašava se potreba da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja. Ovaj dan je prigoda da se glasnije progovori o pravima ljudi, koji čine sve veći postotak stanovništva, a čiji su socijalni položaj i životne prilike, često vrlo teški, a u nekim slučajevima ispod dostojanstva čovjeka.

Tijekom sljedećih 50 godina broj starijih osoba u svijetu će porasti od oko 600 milijuna na gotovo 2 milijarde. Danas, jedna od deset osoba ima 60 i više godina; do 2050. godine, jedna od pet osoba će biti u toj dobi, a do 2150., jedna od tri osobe će imati 60 i više godina.Takve velike demografske promjene predstavljaju ogroman izazov. Međunarodni dan starijih osoba ima za cilj podizanje svijesti o utjecaju starenja stanovništva i potrebi da se osigura dostojanstveno starenje pojedincima, te da i dalje mogu sudjelovati u društvu kao građani s punim pravima.

Ako je naša ambicija je da “gradimo budućnost kakvu želimo”, moramo uvažavati populaciju iznad 60 godina. Ne uvažavati starije osobe znači ne uvažavati 20 posto svjetske populacije koje će svijet doseći do 2030. godine, kada će biti više ljudi iznad 60 godina nego djece mlađe od 10 godina, s najbržom promjenom dobne strukture u zemljama u razvoju. Starenje svjetskog stanovništva, u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama, indikator je unaprjeđenja globalnog zdravlja, ali također i potiče posebne izazove za 21 stoljeće. Postoje velike zdravstvene nejednakosti, što je očito iz razlika u očekivanom trajanju života kod rođenja. Dok Japan ima najviše očekivano trajanje života – 83 godine, u nekim zemljama Afrike je gotovo i do 40 g niže (Kongo 47 godina, Zambija 46 godina) (podaci iz 2011. godine). Značajne zdravstvene nejednakosti postoje i unutar pojedinih zemalja. Npr. u SAD više socioekonomske grupe mogu očekivati do 20 godina duži život od nižih socioekonomskih grupa.

Potaknuta demografskim promjenama i činjenicom da starenje stanovništva predstavlja ujedno i izazov za medicinu 21. stoljeća WHO naglašava da sve zemlje koje će ulagati u zdravo aktivno starenje, mogu očekivati značajnu društvenu i ekonomsku dobrobit za cijelu zajednicu. Stečeno iskustvo i znanje starijih osoba su dragocjeni izvori znanja i mudrosti za svako društvo.

• U razdoblju od 2000. do 2050. godine, udio svjetskog stanovništva starijeg od 60 godina udvostručit će se s 11% na 22%. Očekuje se da će, u istom razdoblju, broj osoba u dobi od 60 i više godina narasti s 605 milijuna na 2 milijarde.
• Broj osoba u dobi 80 i više godina učetverostručit će se u razdoblju od 2000. do 2050. Do 2050. godine na svijetu će živjeti gotovo 400 milijuna osoba starijih od 80 godina. Nikada prije većina osoba srednje životne dobi nije imala žive roditelje.
• Do 2050. godine 80% starijih osoba živjet će u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Čile, Kina i Iran imat će veći udio starijeg stanovništva od SAD-a. Broj starijih ljudi u Africi porast će s 54 milijuna na 213 milijuna.
• Najčešći zdravstveni problemi za starije osobe su nezarazne bolesti. Najčešći uzročnici mortaliteta čak i u nerazvijenim zemljama su bolesti srca, moždani udar i kronične plućne bolesti, a najčešći uzročnici invaliditeta su loš vid, demencija, gubitak sluha i osteoartritis.
• Stariji ljudi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom nose veći teret bolesti od onih u bogatom svijetu. Stariji ljudi u siromašnijim zemljama imaju tri puta veći broj izgubljenih godina života uzrokovanih preranom smrću zbog bolesti srca, moždanog udara i kroničnih plućnih bolesti. Češće imaju oštećenje vida i gubitak sluha. Mnogi od ovih problema mogu se jednostavno i jeftino spriječiti.
• Broj starijih osoba koje neće moći samostalno skrbiti o sebi u razvijenim zemljama učetverostučit će se do 2050. godine. Mnoge osobe u dubokoj starosti ne mogu samostalno živjeti zbog ograničene pokretljivosti, nemoći i ostalih fizičkih i psihičkih problema. Mnogi od njih zahtijevaju dugotrajnu skrb, uključujući zdravstvenu njegu u kući, institucionaliziranu skrb u okviru domova za starije osobe i u bolnicama.
• Od osobite je važnosti učinkovita primarna zdravstvena zaštita za starije. Dobra zdravstvena skrb jako je važna u promociji zdravlja starijih osoba, prevenciji bolesti i liječenju kroničnih bolesti. Mnoge edukacije namijenjene zdravstvenim djelatnicima ne uključuju upute o specifičnoj skrbi za starije osobe. Međutim, zdravstveni radnici će sve više vremena provoditi u brizi za ovaj dio populacije. Svjetska zdravstvena organizacija se zalaže da svi zdravstveni djelatnici trebaju biti educirani iz gerontologije.
• Suportivna, za dob podržavajuća, “prijateljska” (age-friendly) okruženja omogućuju starijim ljudima živjeti punije živote i povećavaju doprinos koji mogu dati zajednici. Kreiranje “age friendly” fizičkog i društvenog okruženja za starije osobe može imati veliki utjecaj na poboljšanje aktivnog sudjelovanja i samostalnost starijih osoba.
• Zdravo starenje počinje usvajanjem zdravih životnih navika još u ranijoj životnoj dobi kroz dobre vlastite odluke i pozitivno zdravstveno ponašanje (zdrava prehrana, tjelesna aktivnost) i što manjom izloženošću zdravstvenim rizicima kao što je pušenje, štetna konzumacija alkohola i izloženost toksičnim supstancama. Međutim, nikada nije prekasno započeti sa zdravim životnim navikama, npr. rizik od prerane smrt smanjuje se za 50% ako osoba prestane pušiti u dobi od 60 do 75 godina.
• Moramo promijeniti naše pretpostavke o starenju. Društvo treba ukloniti sve stereotipe o starenju i razvijati novi model aktivnog zdravog starenja u 21. stoljeću. Svi imamo koristi od poticanja aktivnog i vidljivog sudjelovanja starijih ljudi u zajednici, društvu i na radnim mjestima.